Jump to content

Jeste li za ulazak Hrvatske u EU?


logan

  

127 members have voted

  1. 1. Podržavate li ulazak Hrvatske u Europsku Uniju?

    • Da
      39
    • Ne
      64


Recommended Posts

ja sad i treniram djecu. al isto tako, da želim, preko ISU-a mogu otići i van tražiti posao kao trener i bez toga da je hr u eu.. ili sam glup pa ne mogu odnosno moram čekat ulazak hr u eu :nezna:

Ne mozes, jer nisi sportas prvog razreda, procitaj si EU zakon o sportasima, a onda isti takav pojedine zemlje u koju bi eventualno htio uci.

Link to comment
Share on other sites

  • Replies 183
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

  • jure

    29

  • dolac

    26

  • DU-roller

    15

  • lagunav6

    10

Top Posters In This Topic

Posted Images

dancima apsolutno ništa ne fali, euro propada, u krizi je, eurozona je također u banani, iskustvom drugih zemalja govorim da nam nije pametno uć, jer ćemo se svi kajat i skupo platiti izlazak..

pa ne bih rekao da je nama u DE lose, dapace:

Nijemci počeli zarađivati i na svom dugu

Zasto se HR lose pise!?. Pa oni koji imaju novce (a njih ima vise nego ikada) radje ce NE-investirati u DE, nego u HR.

Neulaskom u EU definitvno si zabijamo cavel u lijes.

usput "izlazak" iz EU ne postoji.

Link to comment
Share on other sites

2.) Zemlje koje vode glavnu riječ u Europi su kroz čitavu povijest bile imperijalističke sile! One su to ostale i danas. Ne treba im mač i puška već samo naliv-pero, jer će 'rvacki debil vrlo rado prodat sve što ima samo da pobere lovu koju će baciti u vjetar.

DE nikada nije bila imperijalisticka sila, otkud ti to :??: Upravo zbog toga je i bio najkrvaviji rat.

No cinjenica je da je danas DE (uz Francusku) glavni pokretac EU i glavni sef EU, bilo bi totalno glupo da jedna HR ili Austrija moze vise odlucivati.

Link to comment
Share on other sites

3.) Mi smo oduvijek kroz čitavu povijest bili potlačen narod. Mi smo poput psa koji je pobjegao iz dvorišta i ne zna se niti snaći u slobodi niti se zna vratiti natrag, pa mu je jedini spas da mu netko ponovno stavi ogrlicu i vrati ga u dvorište... ovaj puta na kratki lanac.

Malko si pomjesao povijest. Nije bas tako dapace. Vidi malko povijest Istre, Dubrovnika, Zadra, Medjimurja, pa ces vidjeti da smo bili u povijesti i te kakav faktor.

Link to comment
Share on other sites

Ipak, Europska Unija koju danas poznajemo je organizacija stvorena samo s jednim ciljem – da što više pogoduje kapitalističkoj klasi. Cijela njena struktura, plan proširenja i doslovno svi njeni današnji zakoni stvoreni su samo kako bi učvrstili apsolutnu dominaciju kapitala nad milijunima obespravljenih radnika koji žive u njoj.

Ovdje mnogima jos nije jasno za sto su se borili u Domovinskom ratu. Upravo za to --> da što više pogoduje kapitalističkoj klasi, jer je danas Europa KAPITALISTICKA.

No, jel nam bilo bolje u socijalizmu!?

Jedna od zanimljivih mantri kojom se naša politička elita voli razbacivati zadnjih godina je isticanje "europske kulture kojoj mi Hrvati oduvijek pripadamo".

Svaki Hrvat i malo bolji poznavatelj povijesti trebao bi se uvrijediti nakon što čuje takvu izjavu.

Od svih kultura svijeta europska kultura je najgenocidnija, imperijalistička, ubilačka, kolonizatorska kultura u povijesti čovječanstva.

Europska "kultura" nastala je na "kulturi" uništenja drugih kultura. Europa je porobila pola svijeta i direktno je odgovorna za nebrojene genocide, od brutalnog istrebljivanja naroda Južne i Sjeverne Amerike pa sve do Afrike i Australije.

Gdje god je stupila ta "kultura" izbili su ogromni ratovi, bijeda, milijuni potlačenih i porobljenih.

Jedan od najvećih genocida u povijesti izvršil

Tocno, ali ovdje fali malko i crkva, kaj ne !?

Link to comment
Share on other sites

Ući ili ne ući u Europu? Na to pitanje, koje je trenutačno najvažnija politička tema u zemlji, pokušat ćemo dati adekvatan odgovor.

Što temeljitije analiziramo aktualno stanje sve se više udaljavamo od jednostavnog "crno-bijelog" izbora i ulazimo duboko u sivu zonu gdje se konkretni odgovori teško pronalaze.

U konačnici, pred sobom imamo gotovo nerješiv problem. Oba izbora sa sobom donose toliko lošega, a nijedan ne nudi ništa dobro.

Kada bi se koristili malo šarenijim vokabularom zaključili bi "Kako god okrenemo ...... smo".

Ipak, cilj nam je ponuditi smisleniju analizu, zato krenimo redom – po pitanju predstojećeg referenduma imamo 3 moguća izbora: glasati ZA EU, glasati NE u EU ili bojkotirati referendum u potpunosti.

Bojkot referenduma?

Već smo u startu konstatirali kako opcije ZA i PROTIV ne donose ništa dobroga, što bi nas jednostavnom dedukcijom dovelo do opcije broj 3. - bojkot referenduma.

Građanski "neposluh" ove vrste, odbijanje participacije u tzv. "građanskim obvezama" bilo da se radi o izborima za predsjednika, parlament ili je na redu referendum, svakako je legalni disidentski čin.

No, vratimo se natrag u stvarnost. U Republici Hrvatskoj zasigurno živi + 1 milijun ljudi kojima će izlazak na referendum ujedno biti i najveća "zabava godine". Ovdje govorimo o pravoj "masi" apolitičnih stanovnika koje se s lakoćom, uz pomoć par simpatičnih reklama, može nagovoriti da glasaju kako im se kaže.

Bojkot referenduma? Zašto ne, kao izražavanje nekakvog osobnog stava. Ali bojkot refernduma u cilju postizanja političkog cilja? Jednostavno nemoguće, gore navedene činjenice razlog su tome.

Nedavno smo imali parlamentarne izbore i nema sumnje kako su brojni građani bojkotirali iste. Razumnom stanovniku ove zemlje sasvim je jasno da su sve stranke u utrci za sabor ništa drugo nego obični "govorni automati". Oportunizam, konformizam i elementi kleptokracije jedina su politička ideologija koja vodi ovu zemlju još od njenog nastanka.

Stoga je logičan korak da je bojkot jedini izbor kojim, ako ništa drugo, pojedinac može ostati izvan "sapunice" što i je hrvatska politička scena.

No, bojkot je tek osobna satisfakcija. U nedavnim izborima 2,373,538 (61.77%) stanovnika ove zemlje ipak je učinilo napor da svoj glas pokloni nekoj od ponuđenih opcija.

Jer ozbiljni građani poštuju ozbiljni autoritet i demokraciju, sve drugo se smatra "anarhizmom".

Bojkot referenduma imat će učinka koliko i bojkot parlamentarnih izbora od pojedinih građana ili drugim riječima – neće imati učinka, unatoč činjenici da je to možda i najzdraviji stav koji bi trebalo zauzeti povodom predstojećeg referenduma.

Što je zapravo Europska Unija?

Ideje o ujedinjenoj Europi bile su već davno zamisli brojnih socijalista – internacionalista.

Jedna od prvih osoba koja je zamislila "Ujedinjenu Europu" po uzoru na SAD, ali u socijalističkim principima, bio je talijanski komunist Antonio Gramsci dok je čamio u zatvoru za vrijeme fašističke Italije.

Još prije njega, ideje o ujedinjenoj Europi zagovarao je ruski revolucionar Mikhail Alexandrovich Bakunin.

Ipak, Europska Unija koju danas poznajemo je organizacija stvorena samo s jednim ciljem – da što više pogoduje kapitalističkoj klasi. Cijela njena struktura, plan proširenja i doslovno svi njeni današnji zakoni stvoreni su samo kako bi učvrstili apsolutnu dominaciju kapitala nad milijunima obespravljenih radnika koji žive u njoj.

EU je nastala kao takva, danas je itekako takva i ukoliko sutra kolapsira, kolapsirat će kao takva.

Još od kada je kapitalizam smijenio merkantilizam (i feudalizam prije njega), nacionalni interesi sve su više slabili, a bujala je moć kapitala.

Moderne nacije unutar Europe danas su ništa više nego obične ljušture čiji je jedini interes snabdijevati, pomagati i ugađati krupnom kapitalu. Upravo zbog toga su, primjerice, banke danas od tolikog "nacionalnog interesa". Svaka država stati će u obranu korporativnog interesa, a za ljude više nimalo ne brine.

Snažnim EU državama upravljaju njihove snažne korporacije, a političari danonoćno rade da zadovolje sve njihove interese.

Korporacija je internacionalno tijelo čija je jedina svrha stvarati profit. Upravo zbog svog međunarodnog karaktera, za korporaciju je potpuno nevažno iz koje države crpi kapital, bitno je da kapital pristiže.

Zato i imamo tolike brojne slučajeve gdje domaći političari zdušno pomažu korporacijama čije su matične zemlje Austrija, Italija, Mađarska ili pak neka druga.

Sve ostalo – priče o stapanju brojnih kultura, mogućnosti boljeg zaposlenja vani, sigurnost ... bez oklijevanja možemo konstatirati kako su to sve redom samo bajke i propaganda.

Jer ljudi bi se osjećali malo neugodno kada bi Brisel bio sasvim iskren pa se javno deklarirao - "EU je kapitalističko-imperijalistička tvorevina upravljana od strane krupnog kapitala". Zato su potrebne bajke i priče o velikoj europskoj kulturi itd.

Europa i "europska kultura kojoj oduvijek pripadamo"

Jedna od zanimljivih mantri kojom se naša politička elita voli razbacivati zadnjih godina je isticanje "europske kulture kojoj mi Hrvati oduvijek pripadamo".

Svaki Hrvat i malo bolji poznavatelj povijesti trebao bi se uvrijediti nakon što čuje takvu izjavu.

Od svih kultura svijeta europska kultura je najgenocidnija, imperijalistička, ubilačka, kolonizatorska kultura u povijesti čovječanstva.

Europska "kultura" nastala je na "kulturi" uništenja drugih kultura. Europa je porobila pola svijeta i direktno je odgovorna za nebrojene genocide, od brutalnog istrebljivanja naroda Južne i Sjeverne Amerike pa sve do Afrike i Australije.

Gdje god je stupila ta "kultura" izbili su ogromni ratovi, bijeda, milijuni potlačenih i porobljenih.

Jedan od najvećih genocida u povijesti izvršili su Europljani nakon što su otkrili Ameriku.

O brojnim krvavim ratovima na prostoru same Europe da ni ne govorimo.

Na koju se to kulturu referiraju svi ti naši uglednici? Očito ne na ovu iz povijesti. Možda pak misle na modernu europsku kulturu ? Recimo, onu u kojoj su talijanski, francuski, britanski i skandinavski zrakoplovi "kulturno" bombardirali zemlju koja im ni na nikakav način nije predstavljala prijetnju? Ta ista "kultura" prošle je godine sravnila sa zemljom nezavisnu državu Libiju, dok su u zračnim bombardiranjima stradali brojni civili.

Možda baš zbog te "kulture" libijski grad Sirte danas izgleda kao nekad Staljingrad.

Europska kultura nas, dok ovo čitamo, svojom agresivnom politikom na Bliskom Istoku dovodi ravno pred vrata 3. svjetskog rata.

Mora da je u pitanju ipak Antika, jer iz najnovije i relativno nove povijesti teško da možemo pronaći mnogo toga kulturnog. Mora da naši uglednici misle na rimski koloseum? Ali, tamo su ljude bacali divljim zvjerima za doručak.

U konačnici, ono malo prave kulture koju europska povijest ima, nije nikakav argument da bi se isticao. I Hitler je, navodno, bio jako dobar slikar, ali ga nećemo zato proglašavati umjetnikom.

Argumenti su potpuno pogrešni, ali i slika o Europi toliko je iskrivljena tijekom godina da danas očito sve prolazi.

Hoće li Europska Unija kolapsirati?

Uz sve negativne prognoze koje pristižu – da, EU bi zaista mogla kolapsirati i to uskoro.

Ali, kada govorimo o potencijalnom kolapsu bitno je da se upitamo – tko će srušiti EU? Kapitalizam ili kapitalisti? Treće rušilačke opcije nema ni na vidiku.

EU može potonuti zajedno s ekonomskim modelom, tj. s kapitalizmom. Mnogi ekonomisti slažu se da kapitalizam ima i svoja zemljopisna ograničenja – ili drugim riječima, kapital se fizički širi globalno na nova tržišta, jer im je to imperativ za preživljavanje. Kao što znamo, ako pogledamo kartu svijeta, doslovno cijela planeta živi pod kapitalizmom. To znači da više ne postoje nova tržišta i sistem bi mogao kolapsirati zbog te činjenice, a s njim i EU.

Druga je opcija da će se kapital doslovno "prestrašiti" sve snažnije pobune stanovnika, koja će ove godine nesumnjivo bujati diljem Europe, srušiti EU i zatvoriti se u nacional-fašističke bastione individualnih država.

U tom slučaju kapital i interese korporacije više ne brane samo političari već konkretno žandarmerija na ulicama.

Naravno, radi se o hipotezama. EU ima i druge opcije, recimo rat velikih razmjera mogao bi poprilično pogodovati opstanku EU-a i kapitalizma globalno. Najnovije tenzije vezane uz Bliski Istok, konkretnije Iran, možda su uvertira u upravo takav čin.

Da li postoji mogućnost da se sve, kao na neki čaroban način, vrati natrag na pred-kriznu 2007?

Teško, jako teško. Prije svega zbog činjenica da kriza nije nastala zbog nekakvog nesmotrenog poteza već se akumulirala godinama, možda čak i desetljećima.

Ako EU kolapsira po gore navedenoj prvoj hipotezi, tj. ako zaista dođe do raspada ekonomskog modela, onda se pred nama doslovno nalazi "Tabula rasa" iliti prazna ploča. Nitko, ako želi ostati objektivan, nije danas u stanju prognozirati što nas očekuje iza tog trenutka, to je zona prazne nepisane povijesti.

S druge strane, povratak fašizma u Europi svakako je moguć i on je doslovno "udžbenički" primjer po kojem kapital ostaje nedodirljiv.

Netko bi se s pravom mogao upitati – kako to da su onda, u vrijeme 2.svjetskog rata, primjerice ratovale fašistička Italija i kapitalistička Britanija? Razlog tome, a i činjenici da svijet još uvijek nije toliko monolitan, je da su kapitalni interesi gotovo uvijek suprostavljeni jedno drugome.

Npr. Francuska elita surađivat će se britanskom, nastojeći pritom stvoriti korist za sebe ili ako je primorana zbog nekog drugog faktora. Ali u esenciji, kapitalističke sile nemaju osjećaj za solidarnost izuzev interesa.

Upravo u tom argumentu pronalazimo još jedan razlog zbog kojeg je EU danas toliko nestabilna. Čak i u javnim govorima može se uočiti da Njemačka trenutačno radi isključivo na tome da zaštiti sebe, tj. svoj kapital. Ista stvar je i s Francuskom i Britanijom.

Smirimo tenzije – Hrvatska je već odavno u EU

Ako na trenutak zastanemo, duboko udahnemo i malo još kritičnije sagledamo cijelu situaciju, postaje jasno kako je predstojeći referendum nešto što bi mogli nazvati "medijskim spinom".

Hrvatska je postala dio strukture koju danas nazivamo EU još 1990.

Prvi korak u tom pravcu poduzet je i prije raspada Jugoslavije, točnije kada se bivša SFRJ zadužila kod MMF-a. Naravno, tadašnji dug gotovo da je neusporediv s vanjskim dugom kojeg ima danas samo Hrvatska, ali zaduživanje kod MMF-a bio je prijelomni trenutak potpune tranzicije na tržišnu ekonomiju i sukladno tome dominantan ekonomski model Europske Unije.

Hrvatska samo još na papiru nije dio EU-a, po svim drugim aspektima jest. Dovoljno je samo pogledati koje najsnažnije kompanije trenutačno okreću veliki profit na prostoru Hrvatske. Još zanimljivije bi bilo detaljno istražiti kada su većina njihovih podružnica osnovane. Dobar dio njih s radom počinje 1991. kada je, kako znamo, tek započeo Domovinski rat.

Ostavimo ta istraživanja za one kojima su i danas, 20 godina nakon, usta puna ratne retorike. Neka isti istraže tko je i kakve ugovore sklapao s tek nastalom državom dok se prosječnog stanovnika mobiliziralo za front.

Tih ratnih dana, dok su mnogi gradovi bili pod opsadom, Hrvatska je ušla u EU. U finim zagrebačkim uredima, stranom kapitalu je dato sve što se u tom trenutku moglo dati.

Ono što će uslijediti idućih 20 godina samo je provincijalizacija države.

Bez obzira ušli ili ne ušli u EU – čeka nas isti scenarij

Europska Unija ne samo da nije idealna, već je bez sumnje ponor za sve radne ljude u ovoj zemlji. Ipak, ovdje je jako bitno istaknuti – u taj ponor rastuće nezaposlenosti, mjera štednje, ukidanja brojnih socijalnih prava, privatizacije školstva, zdravstva – mi poniremo ušli u EU ili ne. Jako je važno da se taj proces shvati, jer on će se nastaviti bez obzira što se desilo. Možda se sutra EU toliko zatrese da otpadne Grčka, možda čak i Španjolska, Italija... možda pritom EU zaključi da Hrvatsku ni ne želi kao novog člana. Sve to je sasvim nevažno za našu svakodnevnicu jer gore navedeni proces će se nastaviti bez obzira kako se završila priča s EU.

Štoviše, pad standarda i rastući osjećaj bespomoćnosti neće se moći rješiti ni internom političkom permutacijom.

Da pojednostavimo – ukoliko se primjerice na idućim parlamentarnim izborima pojavi sasvim nova politička stranka XY koja obećava kako će ukinuti mjere štednje i vratiti otete beneficije, u samom početku možemo konstatirati da stranka laže.

Tko god došao na vlast u Hrvatskoj i kakvim god se političkim predispozicijama predstavljao, stanje će ostati nepromjenjivo.

Razlog tome je sasvim jednostavan – jedino relativno osiguranje da će zemlja (tj. njeni stanovnici) uredno vraćati ogroman vanjski dug je implementacija striktne politike koja ima samo jedan cilj – da se dugovi vraćaju na vrijeme.

Gotovo bez imalo devijacije, MMF i druge globalne financijske institucije instalirale su tu politiku u Grčkoj, Italiji, Španjolskoj, Britaniji, Islandu, Irskoj.. Kada nastane čak i najmanji politički otpor (Grčka, Italija) demokratski izabrane vlade padaju, a na njihovo mjesto dolaze bivši zaposlenici MMF-a (Grčka), Goldman Sachs-a (Italija) ili drugih bitnih financijskih organizacija.

Ako netko zaista smatra da se Hrvatska (vanjski dug: + 40 milijardi eura) na neki način može othrvati uvođenju tih monolitnih politika ta osoba je – blago rečeno – u velikoj zabludi.

Tko su gorljivi protivnici ulaska Hrvatske u EU i zašto su podjednako loša (ako ne i gora) opcija?

Način na koji je zemlja prepuštena u ruke domaće i strane kapitalističke klase - ključni je argument kojim se mora prokazati svo licemjerje onih koji su danas, navodno, jako zabrinuti za mogući nestanak hrvatske "suverenosti" nakon ulaska u EU.

Budimo sasvim iskreni sami sa sobom pa pokušajmo definirati što točno znači "suverenost". Možemo li mi kao država danas odlučivati sami o svojoj ekonomiji? Možemo li autonomno kreirati unutarnju politiku? Vanjsku politiku? Kada smo već na tom pravcu, napravimo i korak dalje – možemo li ovog trenutka uopće sami sebe prehraniti? Ako uzmemo u obzir da veliku većinu hrane uvozimo.

Tko se to danas boji za suverenost i o kojoj je suverenosti tu uopće riječ? Koje su to tendencije na snazi ako ne običan nacionalizam i primitivni šovinizam? To su ljudi koji djeluju po nagonu, a ne razumu.

U ovoj ih zemlji zasigurno ima, ali su u zabludi ako misle da su većina.

Hrvatska nije iznimka, u gotovo svim zemljama razvijenog svijeta razum je u fazi ofenzive i sve veći broj stanovnika bolje i temeljitije shvaća aktualno stanje.

Raspaljivanje nacionalne mržnje i propovijedanje nacionalne isključivosti je iza nas i tamo mora i ostati.

Bez obzira koliko oni razvodnili svoju retoriku ili pak glumili veliku zabrinutost zbog hrvatskog naroda, najveći protivnici ulaske Hrvatske u EU su esktremni desničari. Jedna skupina su okorjeli tradicionalisti koji preferiraju riječ "patriotizam" naspram "nacionalizam", dok su drugi ništa drugo nego neo-fašisti i svoje ideje otvoreno propagiraju.

Unatoč prevelikoj medijskoj podršci, pa čak i od strane državnih medija, parlamentarni izbori pokazali su koliku podršku imaju među hrvatskim narodom – nikakvu.

Radikalna desnica i neo-fašisti razlog su zašto će se mnogi izjasniti "ZA EU"

Nije desnica razjedinjena ili neorganizirana, kako to često tugaljivo navode brojni "uglednici", nego je narod ne želi.

Štoviše – velik broj građana izaći će na taj referendum i dati glas za EU upravo s ciljem da se desnica još dublje gurne na samu marginu političke scene u zemlji. Nema sumnje kako su po toj sličnoj sili aktualni predsjednik i premijer došli do pobjede.

Da je kojim slučajem, hipotetički, SDP odlučio odustati od izbora, svi glasovi bi otišli Lesaru, da je pak Lesar otišao iz utrke, vjerojatno bi novi premijer danas bio don Grubišić. Većina birača glasalo je "protiv", a ne "za". Isto će se desiti i u slučaju predstojećeg referenduma, dio će ga bojkotirati, dok će dobar dio stanovništva izaći na referendum i glasati "ZA EU" samo kako bi se izbjegla bilo kakva mogućnost da nam sutra radikalna desnica dođe u poziciju preuzimanja moći.

Hrvatska je konzervativna zemlja i nema sumnje kako je mnogim stanovnicima stalo do tradicije, vjere, običaja, obitelji i ostalih konzervativnih elemenata. Ali, Hrvatska nipošto nije plodno tlo za radikalnu desnicu, bez obzira koliko nas određene struje nastoje uvjeriti u suprotno.

Izolacionizam desnice i internacionalizam ljevice

Nekako do sada već znamo gotovo sve argumente kojima desnica tvori svoju anti-EU kampanju. Znamo sve o njihovim prijedlozima, ekonomskim zaokretima, znamo točno tko su predstavnici pokreta itd. S druge strane, o stavu ljevice ne znamo gotovo ništa. Razlog tome je sklonost određenih struktura da desne opcije pogura u medijima, ali ih i financijski obezbjedi.

Konkretnu političku ljevicu mogao bi financirati samo kapitalist-mazohist.

Desnica otvoreno zagovara izolacionizam. Neki komentari gotovo da su na tragu ideje kako bi najbolje bilo da se Hrvatska fizički preseli s Balkana na neku drugu udaljenu planetu gdje bi bogobojazni narod mogao u miru živjeti eonima u svojoj maloj patrijarhalnoj zajednici.

Baš kao i desnica, ljevica žestoko kritizira Europsku Uniju, ali sve sličnosti prestaju ovdje.

Dok desničari i nacionalisti zagovaraju izolaciju, ljevičari se zalažu za dijametralno suprotan pristup – internacionalizam.

Pritom je bitno pojasniti kako solidarnost s radnicima i stanovnicima Europe nipošto ne znači simpatiziranje Europske Unije kao političko-ekonomske tvorevine.

Ipak – ukoliko je ulazak u EU neizbježan, potrebno je pokušati pronaći određene elemente koji mogu biti pozitivni.

Sloboda kretanja neminovno donosi i slobodniji transfer ideja. Socijalistički ideali u zapadnoj Europi nisu proteklih 20 godina bili pod sistematskim institucionaliziranim zatiranjem kao što je to bio primjer u Hrvatskoj (ili npr. brojnim drugim državama istočnog bloka).

Veliki val prosvjeda i nemiri diljem Europe jasno pokazuju kako ljudi neće prihvatiti novonastalu krizu, spašavanje banaka i mjere štednje kao neku novu neminovnu stvarnost.

Štoviše – anti-kapitalistički i klasni tonalitet svih prosvjeda sve je više izražen.

Pretpostavka, koje nemora biti točna, je da ukoliko jesmo EU članica i na prostoru Europe se počnu odvijati pozitivne promjene, od dna prema vrhu – prije će taj val zahvatiti i nas negoli da se nalazimo u izolaciji.

Pretpostavka u sebi nosi znatnu dozu idealizma i pomalo utopijske naivnosti, ali brojne radničke i socijalističke organizacije koje djeluju na prostoru Europe upravo taj element smatraju presudnim.

Nema sumnje, veća integracija pridonosi širenju internacionalizma. Ako se osvrnemo na SAD i Occupy pokret uvidjet ćemo kako su se prosvjedi proširili takvom munjevitom brzinom upravo zbog integracije samog SAD-a. Čak i uz široku dostupnost interneta, ideje još uvijek teško prelaze nacionalne granice.

Zaključak

Kako smo pretpostavili i na samom početku – konkretne odgovore u obliku "DA" ili "NE", gotovo je nemoguće ponuditi. Nalazimo se u nezavidnoj situaciji kada nam nijedna opcija ne donosi ništa dobroga.

Da je Hrvatska ekonomski autonomna zemlja, što nije – zahvaljujući ogromnom zaduženju, ali i brojnim drugim razlozima – puno bolja opcija bi bila ne ući u EU.

Da Hrvatska ima snažnu političku opciju koja na prvo mjesto stavlja isključivo radnika i da je ista skupina u poziciji preuzimanja vlasti – puno bolja opcija bi bila ne ući u EU.

Da Hrvatska ozbiljno razmatra o većoj suradnji s "alternativnim" ekonomskim silama kao što su Rusija i Kina – možda bi i tada bolja opcija bila ne ući u nestabilnu EU.

Nažalost, u Hrvatskoj danas ne postoji ništa od navedenog. Cijela povijest naše države, od 90-ih do danas isprepletena je pričama o ulasku u EU. Od prvog dana to je bio cilj svih politika koje su bile u poziciji vlasti. Realno gledajući – referendum je tek dio formalnosti koja se prema zakonu mora obaviti. Iz pozicije današnjeg dana 4.1.2012., ukoliko se ništa radiklano ne promjeni u samoj EU, ne postoji nikakva teoretska šansa da Hrvatske ne uđe u Europsku Uniju.

Ukoliko, primjerice, referendum ne prođe, makar je teško za očekivati, jednostavno će ga se ponoviti. U konačnici, referendum će se ponavljati sve dok ne prođe, a ukoliko bude potrebno u međuvremenu će se još i intenzivirati pro-EU kampanja na TV-u i ostalim medijima.

Život u EU i izvan nje danas više nije toliko drugačiji. Do krajnjih granica se izrabljuju radnici u Francuskoj, koja je EU, i u Švicarskoj, koja je strateški odlučila ne biti članica.

Bez obzira radi li se o Švicarskoj, Francuskoj ili Hrvatskoj životni uvjeti radnika stalno opadaju, a osobna zaduženost prelazi granice izdržljivosti.

Da li se nekad zaista "vani" živjelo bolje? Svakako, ali taj period je prešao rubikon. Ostali su samo mitovi, pa se tako danas isti spominju u kontekstu Njemačke, Švedske, Norveške, pa čak i Estonije i Poljske. Ipak, izuzev primjera koje se namjerno izvlače iz konteksta, sve su to danas samo mitovi.

Ako ne znate gdje sa slobodnim vremenom, izađite na referendum. Ako se osjećate pomalo umorno taj dan, bojkotirajte ga. U konačnici sve je samo stvar formalnosti. Vjerovati da se u ovom trenutku Hrvatska može skrenuti s zacrtanog puta je kao da po 50. put gledate film "Titanic", ali se ipak nadate kako postoji šansa da ovog puta brod možda neće potonuti.

Nakon ulaska u EU za očekivati je da će hrvatski radnik biti više izrabljivan od strane inozemnog, a ne domaćeg kapitala – ali zbog toga se nitko nebi trebao radovati.

Hrvatski radnik, baš kao europski i svjetski, mora ići prema slobodi, prema kraju izrabljivačkog modela koji pretvara ljude u strojeve.

Vrijeme je da nastupi kolektivna svijest koja će izvući milijune iz bespomoćnog stanja u kojem se danas nalaze. Prezaduženi, iscrpljeni i posrnuli radnici padaju jedan za drugim, a da nisu ni svjesni da upravo oni – i samo oni – imaju snagu da promjene stvari na bolje.

Živimo u svijetu koji je ekonomski potpuno globaliziran, ali bolji svijet je itekako moguć.

Ekonomska globalizacija nije isto što i internacionalizam, i u toj činjenici leži gotovo sav optimizam po pitanju vremena koja dolaze.

Moram ti jos jednom pohvaliti tekst, sjajno si ovo srocio i isplati se u miru procitati :dobroje: :dobroje: :dobroje: :dobroje: :dobroje: :dobroje: :dobroje:

Link to comment
Share on other sites

Ovo je otprilike razina sjevera na Poljudu i koje vec strane svijeta gdje skacu BBB-ovci na Maksimiru.

:bigl:

Nemam ja neke veze sa sjeverom ili BBB, ali imam svoje mišljenje bez obzira na to kako vjetar puše.

Link to comment
Share on other sites

Da li ćete auto kupiti na neviđeno od nepoznatog vlasnika i reći šta bude-bude?

Da li ćete se oženiti ili udati za pomalo neuračunjivu osobu iz klimave obitelji uz predbračni ugovor koji nikad niste vidjeli, pa šta bude-bude? Valjda ne može biti gore!?

Budite razumni.

Link to comment
Share on other sites

Predhodni post nije mojih ruku djelo već je samo C/P Članka za koji mislim da najbolje opisuje situaciju i uzima u obzir sve mogućnosti...Ja sam ga samo prenio u nadi da će nekome pomoći pri odluci da li glasati ZA ili PROTIV s obzirom da nije pisan tendenciozno!Lijep pozdrav!

Link to comment
Share on other sites

Ne mozes, jer nisi sportas prvog razreda, procitaj si EU zakon o sportasima, a onda isti takav pojedine zemlje u koju bi eventualno htio uci.

evo baš ću provjerit to čim stignem jer sam još prošle godine imao priliku otić u inozemstvo i trenirat sebe, a i druge.. sve se može kad se hoće, odnosno kako ta država odredi..

pa ne bih rekao da je nama u DE lose, dapace:

Nijemci počeli zarađivati i na svom dugu

Zasto se HR lose pise!?. Pa oni koji imaju novce (a njih ima vise nego ikada) radje ce NE-investirati u DE, nego u HR.

Neulaskom u EU definitvno si zabijamo cavel u lijes.

usput "izlazak" iz EU ne postoji.

nisam ja nigjde spomenuio njemce nego dance..

a što se njemaca tiće, to stoji šta si naveo, ima već mjesec ili više da im je tako.. a sad reci koliko je godina jednim njemcima trebalo da izađu iz krize??

evo kak je slovencima ;)

http://www.advance.hr/vijesti/slovenija-i-eu-kriza-trziste-nekretnina-u-padu-drzavi-ponovno-spusten-kreditni-rejting/

idemo i mi istim putem..... :headbang:

Link to comment
Share on other sites

Ok, u nekoj zemlji je sada lošije npr 10% nego prije ulaska u EU prije 5 godina - tko kaže da im izvan EU ne bi bilo npr. 20% lošije ili gdje piše da bi im da su ostali vanka bilo npr. 10% bolje? U samom tekstu o Sloveniji piše da ne mogu sami izaći iz krize - baš zbog toga je i krenulo ujedinjavanje Europe jer se vidjelo da jedni bez drugih ne mogu više pratiti svijet.

Danska se stalno spominje, ali oni samo nisu uzeli Euro, inače su članica EU-a i da nisu njihova poljoprivreda bi davno propala, a s time i zemlja, jer su primarno izvozno orijentirani, a trebalo im je veliko tržište i okrupnjavanje posjeda te usmjeravanje kvaliteti, što se postiglo vanjskim mehanizmima. Politici je često lakše provesti naredbu izvanka (zajednička poljoprivredna politika) nego samostalno donijeti tešku odluku i plasirati je kao svoju, posebno u malim zemljama.

Link to comment
Share on other sites

na svim vijestima se priča o krizi u eurozoni i kak se više nema love za izvlačenje država članica s velikim minusima ili gubicima, nagovještavaju i propast eura, itd itd, ali sve je to premalo u odnosu na silu kojom hr želi uć upravo u nešto što očito ne funkcionira na zdrav način, onako kako je zamišljeno..

Link to comment
Share on other sites

Ok, u nekoj zemlji je sada lošije npr 10% nego prije ulaska u EU prije 5 godina - tko kaže da im izvan EU ne bi bilo npr. 20% lošije ili gdje piše da bi im da su ostali vanka bilo npr. 10% bolje?

ovo su puka nagađanja koja ne niti išta pokazuju niti dokazuju.

U samom tekstu o Sloveniji piše da ne mogu sami izaći iz krize - baš zbog toga je i krenulo ujedinjavanje Europe jer se vidjelo da jedni bez drugih ne mogu više pratiti svijet.

"Ujedinjenja Europa" je bila zamišljena kao savez Europskih država sa slobodnim tržištem kako bi se moglo konkurirati zapadu. Ovo šta danas imamo s time nema veze.

Link to comment
Share on other sites

p.s. Evo ja ovo pisem prije 7 ujutro, a ti ces snen ovo vjerovatno procitati tek oko podne. :hey:

Evo tek san se sad probudija :cool: Mi ćemo uć u EU, to uopće nije sporno, unatoč referendumu. Samo me nervira da uvik moramo birati ono manje zlo, jer mi ne možeš reć da u europi cvjetaju ruže, niti da se naš mentalitet može priko noći uokviriti u EU standard. A sa ekonomskog stajališta te pitam, jesmo li mogli biti sami sebi dovoljni? Znači da nemamo ovoliki uvoznički lobi, jesmo li mogli opstati bez nekih preseravanja sa eu? Meni je kao laiku recimo apsurdno da uvozimo čelik, a željezare propadaju. Da uvozimo hranu, a ravnice zjape prazne (na stranu lopovluk nekih seljaka sa poticajima, to je drugi problem). Da brodogradilišta propadaju, a da naši domaći brodovlasnici moraju vani gradit brodove. Rimac (pa i Doking) napravi uber projekt sa električnim autom, od države dobije samo zapreke umisto poticaja (na stranu opet mogući lopovluk od strane njegovog oca, to je treći problem). Na malu brodogradnju uvedu takve poreze da su potamanili pola malih škverova, a ostatak se muči ko nikad zbog nekonkurentnosti uzrokovane tim. Opet se pogoduje uvozu jeftinih brodica iz mađarske koje su realno smeće, al su jeftine. Jesan li ja glup ili ne vidin širi spektar od ovoga?

Link to comment
Share on other sites

Najbolji je argument zacahurit se u usmaloj sredini i kukat kako nije dobro i ocekivat da ti netko nesto da na "tenk ju". A je**te... Jesi to htio cuti? Eto. Sve je u kurcu. Nista nevalja. Protiv svega sam jer je NJIMA bolje nego meni.

Čekaj, je li žalosno da nema posla? Znači ja oću radit, idem na burzu rada / moj posao, pronađeno 0 rezultata. Pa naravno da narod kuka. Je li nerealno očekivati od vlasti da radi svoju zadaću na račun dobrobiti naroda? U nas očito je, i to je glavni problem. Znaš i sam koliko se milijardi pokralo, koliko se poreza nije platilo, koliko se natječaja namistilo. To su ogromne cifre koje su mogle generirati još radnih mjesta i oživit industriju, koja je uz znanost pokretač razvoja neke zemlje. + šta imamo taj famozni turizam u kojem gosti ne stignu potrošit svu lovu koju su htjeli.

Link to comment
Share on other sites

Ja sam ZA. Da imam ssmo jednu granicu kada krenem u "svet" :bigl:

Mada od rodjenja ima SLO pasos tako da nikada nisam imao problema sa putovanjima (osim manjka para) :zubo:

Sa ozbiljne strane, mislim da je to sve davno odluceno, tako da da nema neog smisla raspravljati o tome, vec samo analizirati rezultate nakon ulaska i sta je bilo bolje pre a sta posle toga :ahaa:

Link to comment
Share on other sites

deki je započeo, ja bum nastavio :fucka:

pričali smo o vuku, kad ono vuk na vrata..

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/169771/Urusava-se-i-njemacki-BDP.html

al nije bitno, idemo i mi tim putem.. u 20 god smo si iskopali dovoljno duboku rupu, sad se samo trebamo još i zatrpat :cool:

Edited by dolac
Link to comment
Share on other sites

Dolac, što hrvatskoj i našem ulasku u EU znači njemački rast BDP-a od 3% u 2011. odnosno pad od 0,25% u zadnjem kvartalu iste godine?

Link to comment
Share on other sites

njemačka dominira europskom unijom.. pad od 0,25% možda nije velik, al gubitak od preko 3% nije malen.. ako se to tako odražava u jednoj njemačkoj kojoj je trebalo par godina da izađe iz krize, kako će bit nama koji se ni sami ne znamo pobrinut za sebe..

zar ti doista misliš da će nas eu izvuć iz krize i da će nam promjenit neke zakone, doprinjet našem razvoju i sl.. moš mislit, kak si sami napravimo tak nam i bu..

ne brine me više ulazak hr u eu jer mi moramo po našim političarima uć.. iz apsolutno njihove osobne koristi.. a ne brine me jer bu se iovak sve to raspalo do 2013 kad bi mi uopće i trebali uć...

Link to comment
Share on other sites

usput "izlazak" iz EU ne postoji.

Kako ne postoji? Pa jesmo li izišli iz Jugoslavije? Jesmo! Pobijeno masu nedužnih ljudi, razorene obitelji, prijateljstva, ljudi sa psihičkim posljedicama... da ne nabrajam. Naravno, karikiram i sprdam naš mentalitet.

Mi smo toliko glupi (ljudi) i korumpirani (političari) da ćemo opet dati naše uzde (kakve su takve su, ali su naše) drugome. Kad nakon 10 godina skužimo da su nas primili jedino zato da nam prodavaju svoju robu i uzimaju jeftinije naše resorse onda ćemo žalit, onda će nas političari sa Thomsonom nabrijati da se opet borimo za svoju grudu i tjeramo bandu preko izvora... najjednostavnije je uzet udžbenik povijesti iz osnovne škole i vidjeti što je ovaj narod prolazio (radi samog sebe) i što prolazi te uz udžbenik matematike iz 1. osnovne zbrojimo 2 i 2 te vidimo kakva je budućnost.

Ne treba komplicirat, stvar je vrlo jednostavna, samo si treba dati odgovor na pitanje zašto nas Europa želi. Radi pomaganja ovom napaćenom narodu. NE. Jednom sa čitao jedan blog gdje je lik napisao kako se te iste države prije kolonizirale oružjem, danas sa odvjetnicima i ugovorima. I najveći glupan to može shvatiti.

Evo, ja radim za stranu firmu, plaća 3000 kn. Točim gorivo, pečem kolače i peciva za sendviče, režem rajčicu, krastavce, sir i slažem i pakiram sendviće, kuhar sam, konobar (radim kave, machiata, cijedim narače), vani točim plin i gorivo, prodavač sam u dućanu sa full asortimanom od pelena, majoneze do kondoma i cigareta, pregledavam i zaprimam robu od 20ak dobavljača svaki dan. Pomažem voditelju koji ne stigne sve sam radom u Excelu, radim mu razno razne tablice sa formulama da mu olakšam život... Uz sve to često sam sam u smjeni, za jutarnju smjenu dizanje u 04:00 iz popodnevne izlazim tik prije ponoći + obavljanje kompletnog obračuna i pakiranje pologa... Radio sam na Badnjak, Božić, Silvestrovo do 23:50 te 01.01. ponovo - plaća za 12. mjesec = 3000 kn. Zakonski sam provjerio ugovor sa platnom listom i legalno je smanjivat satnicu da bi plaća uvijek bila 3000 bez obzira na rad noću, nedjeljom, blagdanom ili praznikom ;)

To je europska firma, to su njihovi planovi sa nama i već godinama govorim da su to naznake naše budućnosti.

Nije se dogodilo to da je došla strana firma i dala mi plaću 10000 kn pa da mogu reći kako su nam pomogli, kako imamo veću plaću nego ovi konkurenti iz hrvatske firme.

I još jednu stvar koju vidim, opet kao narod nismo složni. Tu besmisleno raspravljamo dok van naše granice trljau ruke. Koliko vidim većina protivnika EU su siromašni i oni malo financijski smireniji, dok su bolje stojeći i bogati ZA. Netko tu u ovoj priči nije baš svjestan realnosti i događanja oko sebe. Ljudi su po naravi takvi, da kad im je trenutno dobro, boli ih briga gdje ćemo i kako ćemo, a jauču kad se opeku, pritom mislim na one sa viškom novaca. S druge strane slabo stojeći znaju što znači iskorištavanje i strah ih je još veće lavine iskorištavanja koja čeka s one strane naše granice.

Link to comment
Share on other sites




×
×
  • Create New...

Important Information

Renault-klub.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza sustava oglašavanja. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfiguritati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Koristeći se ovom web stranicom, pristajete na opće uvjete te pravila ponašanja.